Nekad DJ kultnih zagrebačkih klubova, danas vlasnik Peperminta u kojeg rado zalaze i nekadašnji dečki iz Kulušića, premijer Zoran Milanović i biznismen Emil Tedeschi, Tomo Ricov pokretač je i organizator mnogobrojnih festivala od rovinjskog Weekend Media Festivala, dizajnerskog Dana D te glazbenog Gardena, a od ove godine šibenskog Terranea. Dan nakon završetka potonjeg otkrio nam je smatra li da je festival odradio uspješno kao i prethodnik Mate Škugor, što misli o optužbama da je uništio duh festivala, je li Pepermint postao okupljalište elitista..
Kako ste zadovoljni ovogodišnjim izdanjem Terranea? Što ste očekivali kada ste s Borisom Kovačekom preuzeli kormilo festivala?
Zadovoljan sam. Postavili smo si tri osnovna cilja: podići nivo, posebno produkcijski, festivala, dovesti više ljudi i dodati dnevni sadržaj, odnosno dovesti festival na more (doslovno). U svemu smo uspijeli, posebno sam ponosan na Terraneo beach koji je ključan dodatak festivalu. Atmosfera na festivalu je bila fantastična, u nekim trenucima i euforična. Znali smo da je projekt jako zahtjevan, nismo se zavaravali, očekivali smo krv, znoj i suze. Veliku pomoć imali smo od tima koji je organizirao i prva dva Terranea: Hrvoje i Luke, te niz drugih ljudi koji su radili i na prethodnim festivalima. Treba spomenuti i cure koje su radile danonoćno kako bi Terraneo bio ovako uspješan: Petra, Monika, Zelda, Sandra, Mirella i Jelena, te Adis i Vedran koji su herojski odradili ulaz na festival.
Organizator ste i Weekend Media Festivala u Rovinju te Dana D u Zagrebu. Koliko se organizacija svih tih evenata međusobno razlikuje i s kojim se problemima u realizaciji susrećete?
Tu je još i Dolce Vita, vintage festival, naša nova beba. Svaki festival je poseban ali ako postoji zajednička crta svim našim događanjima, to je originalnost i zabava. Nekih posebnih problema nemamo, svaki projekt je zahtjevan ali do sad smo producirali preko tisuću različitih evenata tako da smo jako uigrana ekipa, radimo s najboljim ljudima u poslu. U pripremi Terranea dosta nam je pomoglo iskustvo koje smo imali prilikom postavljanja na noge prvog Garden festivala, festivala koji je postao prototip za mnoge druge festivale britanskih organizatora koji su preplavili Jadran u zadnjih nekoliko godina.
Jeli takve projekte teže realizirati u Hrvatskoj u odnosu na zapadne zemlje?
Nema neke razlike u organizaciji u inozemstvu i kod nas.
Jesu li svi ti projekti financijski isplativi? Vani organizatori zgrću pozamašan profit. A kod nas?
Svi su isplativi, samo je pitanje koliko se dugo treba investirati i kad se očekuje profit. Ne bi se složio da se na svim festivalima vani zgrće veliki novac. Mnogi poznati festivali i najveći svjetske kompanije koje se bave koncertnim biznisom u zadnjih nekoliko godina su u velikim problemima. Tu se ne može govoriti o brzoj zaradi, ali ako je projekt dobro postavljen, može se solidno zaraditi.
Znači novac je dobar motiv za ulazak u organizacijski biznis...
Novac nam nikad nije bio prvi motiv pokretanja ili preuzimanja nekog projekta ali u konačnici to je posao, tako da profitabilnost nije nebitna. Od svako projekta u konačnici očekujemo profit.
Vratimo se malo Terraneu. Stari posjetitelji nezadovoljni su ovogodišnjim izvođačima. Optužuju vas da ste upropastili duh festivala i njegovu čaroliju. S druge strane, Prodigy je zabilježio rekordan broj posjetitelja. Kako to komentirate?
Ne bi se složio sa vašom tvrdnjom, veliki broj posjetitelja prva dva Terranea bio je i na ovom. Bilo je puno dobrih izvođača različitih usmjerenja, tako da je ovogodišnji line up mogao zadovoljiti i najzahtjevnije posjetitelje, bilo da se radi o novim imenima koja se strelovito probijaju u ovom trenutku, poput izvanrednih kalifornijskih punk rockera The Bots ili legenda poput Wu-Tang Clana, Prodigya, Gang of Foura.
Rekordan posjet festivalu pokazuje da smo imali dobar program. Hejtera će uvijek biti, ali na njih se ne treba obazirati. Fenomenu hejtanja posvetio sam inače cijeli panel na predstojećem Weekend Media Festivalu.
Je li se Terraneo izvođačima koji privlače mainstream publiku previše približio konkurentnim InMusicu i Exitu?
Nije, ali se približio većem broju publike. Nikad ne bi imali izvođača poput Davida Guette koji je nastupio na Exitu ili Billy Idola koji je bio na In Musicu.
S obrirom na brojnost projekata koje ste posljednjih godina “postavili na noge” ili preuzeli, planirate li uskoro pokrenuti još koji glazbeni festival u Hrvatskoj i ako da o kakvom bi konkretno bila riječ?
Nemamo u planu, ionako ne možemo disati od trenutnih projekata.
Starije generacije pamte vas kao DJ-a kultnog Kulušića, ali i ostalih zagrebačkih klubova. Danas vodite Pepermint, urbani klub u centru grada u koji je ušetao i premijer Zoran Milanović u društvu biznismena Emila Tedeschija, jednog od najbogatijih Hrvata. Je li njihov dolazak utjecao na posjećenost kluba?
Nije nimalo, Pepermint ima stalnu publiku od kad je otvoren prije dvije i pol godine. Emil i premijer su bili stalni pojetitelji Kulušića tako da nije čudno da dođu i do Peperminta. Pepermint je Kulušić novog doba.
Znači dolazak premijera Milanovića i poduzetnika Tedeschija bio je samo neformalno druženje dečkiju iz Kulušića? S Tedeschijem ste zajedno odrađivali i DJ setove. Udružite li snage i danas iz nostalgičnih pobuda?
Rijetko. On voli imati svoj set i solo odraditi nastup od početka do kraja. Voli podizati atmosferu i nastupati pred publikom nekih dva puta godišnje. Ne samo u Pepermeintu, tu je i Jabuka, ali to nisu ekskluzivni nastupi. Jednom ga je došao pogledati i premijer pa eto, novinari su zabilježili tu situaciju.
Navraćaju li i drugi eminentniji političari u Pepermint? Ili neke osobe iz javnog života? Tko su stalni gosti?
Ma nije to baš neko mjesto za političare, možda ovi mlađi, ali ne znam, nisam obraćao pažnju. Dolaze glumci, sportaši, TV voditelji, ljudi koji inače obilaze slične prostore, ali ne bih nikoga imenovao ili izdvojio. Nezahvalno mi je to.
Koliko je zaposlenih u Pepermintu i može li se danas pristojno živjeti od vođenja kluba?
U klubu je zaposleno desetak ljudi, može se živjeti ako se stalno radi na program i kvaliteti. Pepermint radi od utorka do nedjelje, svaki dan imamo poseban program, koncerte, tematske partije… tako da se treba dobro potruditi kako bi klub dobro radio. Pepermint je otvoren u vrijeme najvećeg prodora turbo folk (ne)kulture u klupske prostore u Zagrebu. U središtu grada tri kluba su bila narodnjačka. Pepermint je pokazao da se može dobro raditi i s kvalitenim glazbenim programom, da se ne moraš spuštati na dno neukusa kako bi moga zaraditi u tom biznisu.
Smeta li vas kada se u kuloarima Pepermint spominje kao mjesto rezervirano za pripadnike tzv. zlatne mladeži? Ili je to pogrešna percepcija nekih...
To nije percepcija Peperminta. Tzv. zlatna mladež pretpostavljam da više obitava u narodnjačkim klubovima. U Pepermintu se ne možeš previše pres…..ti s novcem, nemam separea i vipova. Nemam iskaznice, može ući svatko. Makar mi se ne sviđa takvo određenje, posjetitelji kluba tvrde da je Pepemint rijetki “normalan” klub u gradu.
Što misite o današnjoj klupskoj sceni u metropoli i općenito? Jesu li klubovi kapitulirali pred najezdom turbofolk birtija?
Prije pokretanja Peperminta, podjela u Zagrebu je bila na narodnjačke, komercijani hitići klubove sa separeima i alternativne. Pepermint je za ljubitelje glazbe, neke od najpopularnijih večeri su glazbeno jasno određeni programi poput retro srijede ili old school hip hop Kazicha jednom mjesečno utorkom. Mislim da situacija nije loša, ima puno klubova, više nego ikad prije. Ima dobrih programa. Ne stignem posjetiti sva klupska događanja koja me zanimaju. Na žalost ima i previše primitivizma, ali nije tako loše kako izgleda na prvi pogled.
Koje bi ste izvođače rado doveli u Hrvatsku? Tko vam je privukao pažnju posljednjih godina?
Svakako Sharon Jones and the Dap Kings, trenutno najbolji soul/funk band na svijetu s fantastičnim live nastupom. Volio bi dovesti i po meni trenutno najveći band na svijetu Black Keyes, gledao sam ih na jesen u Londonu, činilo mi se kao da gledam Rolling Stones krajem 60-ih, početkom 70-ih kad su bili na kreativnom vrhuncu. Tu su i Jack White, Paul Weller, Stevie Wonder, Mayer Hawthorne, Imelda May.
>>T. Ricov: U Rovinju su sklopljeni neki novi, veliki poslovi
